NA BRODU

Svakako na njega nalik je / ovaj mali crtež olovkom.

Skiciran na brzinu, na palubi broda, / jednog čarnog popodneva. / Jonsko more oko nas.

Na njega liči. Pa ipak, u mom je sjećanju ljepši. / Bio je osjetljiv do granice bola, / to mu je davalo prosvijetljen izraz. / Ljepšim mi se čini sad / kad duša ga zaziva iz onoga vremena.

Iz onoga vremena. Sve te stvari već su ostarjele – crtež, brod, i ono popodne.

(str. 129)